To što sam bila spriječena doći na vašu veliku veselicu natjecateljskog tipa zvanu Karaoke, ne znači da nisam u neko doba i prošla kraj Stero dvorane. Prošla i ostala – pafff! Bila vas je hrpa ispred kluba, a iznad vas toliko velik oblak dima da sam u prvi mah pomislila kako se nešto zapalilo. Ustvari, vi ste palili vlastita pluća. Neću sad popovati, još manje propovijedati i strašiti vas sa svim onim boleštinama koje pušenje sa sobom nosi, samo ću reći – nije bilo OK, i nije bilo u redu. Naravno da znam da je u pubertetu fora pušenje i sve ono što je zabranjeno, ali ipak treba razlikovati foru od fore, jer poneka i ne šteti, no ova definitivno da. I sad neću više o tome, rekla sam vam svoje, a na vama je da prihvatite ili odbacite opasku. Uostalom, četrnaest godina i nije tako malo, baš prava dob za polako ali sigurno prihvaćati onu kako je svatko sam kovač svoje sreće.

No, da čula sam od Goge, a onda i od Adri da je na karaokama bilo mrak, da ste jednostavno briljirali kako u pjevačkom tako i u plesnom nastupu. Rekle su mi, kao da ja to ne znam, da mi može biti žao što nisam bila u Stereu. I kao da mi nije! Adri vas je pohvalila i napomenula kako ste ju super prihvatili, kako se super zabavila i kako je baš sve, citiram – bilo »supač«. Hm, volim Adri, ali bi joj u ovakvim trenucima najrađe zavrnula nogom (svakoj plesačici, a Adri je rasplesana Adri, to je najveća prijetnja), jer kako netko može imati toliko sreće. Uvijek kad je nešto super, ja ne mogu biti na tom super događanju, pa ona izvuče bingo. To se do sada dogodilo prekonekoliko puta. U svakom slučaju previše da bi bilo slučajno.

Nadam se da gripa još nije stigla na vašu adresu. Ja je se bojim, strašno je se bojim jer mrzim kad sam »zagrijana«. Mrzim i čaj, mrzim i med, a najviše mrzim to što sam bespomoćna i jedino što mogu je ležati, gutati sve ono što sam nabrojala da ne volim i čekati da prođe.