Čujem, lijepo ste se brčkali u bazenima na Kantridi. Pobijedili su oni koji su pobijedili, no bitno je da izgubio nije nitko jer već i vrapčići znaju da je Goga dobra srca, pa svaki razred koji sudjeluju u igri, samim tim što je sudjelovao, dobije jedan bod. A taj bod, vjerovali vi ili ne, itekako puno znači u završnici kad Goga zbraja li ga zbraja po cijele noći i dane, pa zbrojeno sto puta i provjerava kako bi bila, ono, pa zaskroz sigurna da je dobro izračunala koji razred će ponijeti titulu NAJ za 2008./2009. školsku godinu. Koji? Ma nemam blage! Ovo je već peta Akcija NAJ, meni četvrta, svi ste mi prošli kroz tastaturu, svih sam vas upoznala, ali nikad do sada nisam uspjela ni naslutiti pobjednika. Niti u pojedinačnoj, niti u ekipnoj konkurenciji. I nije posrijedi ono »mrva je glupa«, već ste mi svi po nečemu posebni i da se mene pita, a nikad me se ništa ne pita, ja bih rekla – svi su oni NAJ – jer jeste, i finila štoriju.

Dakako da to tako ne može. Istina je da ste svi NAJ, i ja skupa s vama, ali kako god mi okrenuli, netko je ipak malo više NAJ, i taj dobije tu titulu u trajno naslijeđe. Pitala sam i Gogu može li predvidjeti, ono bar u grubo, tko ima najviše izgleda za slavlje ove godine. Možete misliti kako me je pogledala, ma kao da gleda glavicu kupusa, i prozborila – blage nemam. A onda je uslijedilo ono što svake godine slušam – edukacija. K'o maloj amebi objašnjavala je kako je to nemoguće znati jer u konačan zbir bodova ulaze i svi vaši sportski rezultati, sve dobivene nagrade, prosjek ocjena i tko zna što je još sve brojila i nabrajala, jer ja se obično na prosjeku iskopčam. Onda sam ju pitala što još očekuje kandidate, misleć' na zadatke, a ona je odgovorila – kako što, pa »Energo Kid«. Dakako, čeka vas priča o tom liku, pa se na vrijeme pripremite za pisanje iste. Pokušala sam saznati i nešto više o završnoj fešti u Dvorani mladosti, no da bi ta riječ rekla! Ni slova, baš kao ni o onom izletu na koji ide pobjednički razred. Ako što saznam, javim, a do onda još malo pa nestalo.