Goga ide na skijanje. Samo što nije. Ja ne. Mora netko i raditi, a oduvijek se kaže – svakome prema zaslugama. Recimo, ali samo recimo da sam se pomirila s tim. Ako ćete iskreno – nisam. Stoga sam prekopala mail i našla poruku koju mi je frendica Kartolina proslijedila prije kakvih mjesec dana. Prilagodila sam ju Gogi i odaslala, a sve ono što sam preporučila njoj, vrijedi i za sve vas koji ćete uživati na snijegu dok ja budem crnčila. Slijede pripreme za skijanje na Mrvin način:

1. posjetite lokalnog mesara i platite mu 20 eura da sjedite u njegovoj ledenici pola sata (zako čeličite organizam)

2. ako nosite naočale, pocnite ih koristiti s lećama umočenim u ljepilo (tako vježbate snježni pogled)

3. na najbližem klizalištu napravite dvadeset krugova po ledu u pancerima noseći par skija, torbu i štapove. Povremeno ispuštajte iz ruku neke od stvari (tako vježbate potragu za tatinim autom na parkiralištu nekog od mondenih skijališta)

4. postavite mali ali bodljikavi kamenčić u cipelu, podložite ga smrvljenim ledom, a zatim stegnite kopču oko prstiju na nozi (to je trening za noge sklone ozeblinama)

5. kupite od vlastitog džeparca novi par rukavica i odmah ih bacite (tako učite obuzdavati bijes koji će vas sigurno obuzeti kad shvatite da ste u deset minuta izgubili više od pola opreme)

6. zavežite se za stup i zamolite prijatelja da se zaleti u vas svom snagom (čeličenje u slučaju skijaškog sudara)

7. otiđite u McDonald's i inzistirajte da platite 20 eura za hamburger, pritom čekajte u najdužem redu (vježba za gladan želudac i poluprazan novčanik)

8. pričvrstite si ski-pass na patent jakne i vozite se biciklom tako brzo da vam ski-pass do krvi išiba lice (priprema za lice)

9. obucite se u što više komada odjeće i zatim ih skidajte jer morate ići na WC (trenin ga mjehur)

10. ponavljajte gore opisano svaki dan više puta sve dok ne krenete na skijanje